Mudrost 8
-
1 Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom.
-
2 Nju zavoljeh i za njom čeznuh od svoje mladosti; i nastojah da mi bude zaručnica i zaljubih se u ljepotu njezinu.
-
3 Njezina životna prisnost s Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu jer je ljubi gospodar svemira.
-
4 Ona je povjerenica znanja Božjeg, izbiračica djela njegovih.
-
5 Ako je bogatstvo blago poželjno u ovom životu, što je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara?
-
6 Ako opet razum stvara, tko je na svijetu od nje veći umjetnik?
-
7 Ako li pak tko ljubi pravednost, pa, kreposti su plodovi njezinih napora: ona poučava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti, od kojih u životu nema ništa korisnije ljudima.
-
8 Ako li tko čezne za većim znanjem, ona poznaje prošlost i proriče budućnost, vična je izrekama i umije odgonetati zagonetke. Ona znade unaprijed znake i čudesa i slijed razdoblja i vremena.
-
9 Zato odlučih dovesti je kao družicu životnu, znajući da će mi biti savjetnica u sreći i tješiteljica u brigama i tuzi.
-
10 Po njoj ću steći slavu u mnoštvu narodnom, još kao mladić čast pred starcima.
-
11 Na sudu će se vidjeti kako sam oštrouman i divit će mi se velikaši kad stanem pred njih.
-
12 Čekat će me kad budem šutio i slušat će me kad prozborim; ako se odulji govor moj, držat će ruku na svojim ustima.
-
13 Po njoj ću zadobiti besmrtnost i ostavit ću vječni spomen rodu budućem.
-
14 Vladat ću pucima i narodi će mi biti podložni.
-
15 Pobojat će se strašni silnici kad čuju za me, s narodom ću svojim biti dobrostiv i hrabar u ratu.
-
16 Kada se vratim kući, tad ću počinuti kraj nje, jer u drugovanju s njome nema gorčine i nema bola u zajedništvu s njom, već samo užitak i radost.
-
17 Kad sam tako sve u sebi razmislio i srcem svojim razabrao da je besmrtnost u srodstvu s mudrošću
-
18 i da je u ljubavi njezinoj radost čista i u djelima ruku njezinih blago neiscrpno, i razboritost u izmjeni misli s njome i slava u zajedništvu riječi njezinih, stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako bih je zadobio.
-
19 Ja bijah mladić sretne naravi i imao sam dobru dušu,
-
20 ili bolje: jer bijah dobar, ušao sam u tijelo bez ljage.
-
21 A znajući da neću mudrost zadobiti ako ne da Bog - a razboritost je već bila znati čiji je ona dar - pristupih Gospodu i pomolih se i svim srcem svojim rekoh: