Psalmi 78
-
1 Poučna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih!
-
2 Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih.
-
3 Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci,
-
4 nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini.
-
5 Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave,
-
6 da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju
-
7 da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove,
-
8 kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.
-
9 Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa.
-
10 Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.
-
11 Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza.
-
12 Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.
-
13 On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže.
-
14 Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim.
-
15 U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.
-
16 Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.
-
17 A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji.
-
18 Boga su kušali u srcima svojim ištuć' jela svojoj pohlepnosti.
-
19 Prigovarali su Bogu i pitali: “Može li Gospod stol u pustinji prostrti?
-
20 Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?”
-
21 Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela,
-
22 jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše.
-
23 Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,
-
24 k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.
-
25 Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.
-
26 Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede.
-
27 Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.
-
28 Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.
-
29 Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.
-
30 Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima,
-
31 kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.
-
32 Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.
-
33 I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom.
-
34 Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga;
-
35 spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.
-
36 Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.
-
37 Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.
-
38 A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću.
-
39 Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se više.
-
40 Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju!
-
41 Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova
-
42 ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi,
-
43 ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom.
-
44 U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.
-
45 Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more.
-
46 I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču.
-
47 Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove.
-
48 I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova.
-
49 Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće.
-
50 I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti.
-
51 Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu.
-
52 I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju.
-
53 Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove.
-
54 U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica.
-
55 Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.
-
56 A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih.
-
57 Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše.
-
58 Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim.
-
59 Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.
-
60 I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima.
-
61 Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske.
-
62 Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu.
-
63 Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove.
-
64 Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše Óudove njihove.
-
65 Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.
-
66 Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade.
-
67 On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,
-
68 već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.
-
69 Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka.
-
70 Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih;
-
71 odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu.
-
72 I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio.