Psalmi 69
-
1 Zborovođi. Po napjevu “Ljiljani”. Davidov.
-
2 Spasi me, Bože: vode mi dođoše do grla!
-
3 U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi.
-
4 Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oči mi klonuše Boga mog čekajuć'.
-
5 Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Tvrđi su od kostiju mojih oni što mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti što nisam oteo?
-
6 Bože, ti znadeš bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti.
-
7 Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov!
-
8 Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.
-
9 Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje.
-
10 Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
-
11 Dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u ruglo.
-
12 Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igračka.
-
13 Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju.
-
14 No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći!
-
15 Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me - iz voda dubokih.
-
16 Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom!
-
17 Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me!
-
18 Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliši me brzo!
-
19 Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me!
-
20 Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče.
-
21 Ruganje mi slomilo srce i klonuh; čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
-
22 U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
-
23 Nek' im stol bude zamka, a žrtvene gozbe stupica!
-
24 Nek' im potamne oči da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe!
-
25 Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek' ih zahvati!
-
26 Njihova kuća nek' opusti, u njihovu šatoru nek' nitko ne stanuje!
-
27 Jer su progonili koga ti pokara, bol povećaše onomu koga ti rani.
-
28 Na njihovu krivnju krivnju još dodaj, ne opravdali se pred tobom!
-
29 Nek' budu izbrisani iz knjige živih, među pravednike neka se ne broje!
-
30 A ja sam jadnik i bolnik - nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
-
31 Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom.
-
32 Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni, milije nego junac s papcima i rozima.
-
33 Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
-
34 Jer siromahe Jahve čuje, on ne prezire sužanja svojih.
-
35 Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima miče.
-
36 Jer Bog će spasiti Sion - on će sagradit' gradove Judine - tu će oni stanovat', imati baštinu.
-
37 Baštinit će ga potomci slugu njegovih; prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.