Psalmi 107
-
1 Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!
-
2 Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske
-
3 i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
-
4 Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada.
-
5 Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima.
-
6 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja.
-
7 Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu.
-
8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
-
9 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
-
10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima,
-
11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega.
-
12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
-
13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
-
14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.
-
15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
-
16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.
-
17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine:
-
18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše.
-
19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
-
20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.
-
21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
-
22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju!
-
23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju:
-
24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini.
-
25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora.
-
26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula.
-
27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.
-
28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
-
29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše.
-
30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede.
-
31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
-
32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca!
-
33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju;
-
34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih.
-
35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore
-
36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti.
-
37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu.
-
38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše.
-
39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.
-
40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
-
41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi.
-
42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi!
-
43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!