Psalmi 106
-
1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
-
2 Tko će izreć' djela moći Jahvine, tko li mu iskazat' sve pohvale?
-
3 Blaženi što drže naredbe njegove i čine pravo u svako doba!
-
4 Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem svojim
-
5 da uživam sreću izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga, da tvojom se baštinom ponosim.
-
6 Zgriješismo kao oci naši, činismo bezakonje, bezbožno radismo.
-
7 Oci naši u Egiptu, nehajni za čudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru.
-
8 Al' on ih izbavi rad' imena svoga da pokaže silu svoju.
-
9 Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed valÄa kao kroz pustinju.
-
10 Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana.
-
11 I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih.
-
12 Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu.
-
13 Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu.
-
14 Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoći.
-
15 I dade im što iskahu, al' u duše njine on groznicu posla.
-
16 Zavidješe tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve.
-
17 Otvori se zemlja, Datana proždrije, Abiramovo pokri mnoštvo.
-
18 Oganj pade na sve mnoštvo njino i zlotvore plamen sažga.
-
19 Načiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu.
-
20 Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu.
-
21 Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja čineći
-
22 i čudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru.
-
23 Već namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.
-
24 Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuć' njegovoj riječi.
-
25 Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina.
-
26 Zakle se tada podignutom rukom: sve će ih pokosit' u pustinji,
-
27 potomstvo njino međ' narode razbacat', njih razasut' po zemljama.
-
28 Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih.
-
29 Razjariše ga nedjelima svojim, i on na njih pošast baci.
-
30 Al' se Pinhas diže, sud izvrši i pošasti nesta tada.
-
31 U zasluge to mu uđe u sva pokoljenja dovijeka.
-
32 Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih,
-
33 jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti.
-
34 I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio.
-
35 S poganima miješahu se, naučiše djela njina.
-
36 Štovahu likove njihove, koji im postaše zamka.
-
37 Žrtvovahu sinove svoje i svoje kćeri zlodusima.
-
38 Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bješe krvlju okaljana,
-
39 djelima se svojim uprljaše, učiniše preljub svojim nedjelima.
-
40 Na svoj narod Jahve srdžbom planu, zgadi mu se njegova baština.
-
41 Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini.
-
42 Mučili ih neprijatelji i tlačili rukom svojom.
-
43 Prečesto ih izbavljaše, al' ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja.
-
44 On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve začu
-
45 i sjeti se svog Saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrđu svome.
-
46 Učini da nađu milost u onih što ih bjehu zarobili.
-
47 Spasi nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo.
-
48 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: “Amen! Aleluja!”