Psalmi 104
-
1 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,
-
2 svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,
-
3 na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.
-
4 Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.
-
5 Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,
-
6 pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;
-
7 na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.
-
8 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.
-
9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.
-
10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.
-
11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.
-
12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.
-
13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
-
14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje
-
15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.
-
16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.
-
17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.
-
18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.
-
19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.
-
20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
-
21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.
-
22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.
-
23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.
-
24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.
-
25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.
-
26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
-
27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.
-
28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
-
29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.
-
30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.
-
31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!
-
32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.
-
33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
-
34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.
-
35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!