Ivan 11
-
1 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.
Prednicejski oci · 2
-
2 Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.
-
3 Sestre stoga poručiše Isusu: “Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.”
-
4 Čuvši to, Isus reče: “Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.”
-
5 A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.
-
6 Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.
-
7 Istom nakon toga reče učenicima: “Pođimo opet u Judeju!”
-
8 Kažu mu učenici: “Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?”
-
9 Odgovori Isus: “Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
-
10 Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu.”
-
11 To reče, a onda im dometnu: “Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.”
-
12 Rekoše mu nato učenici: “Gospodine, ako spava, ozdravit će.”
Prednicejski oci · 1
-
13 No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.
-
14 Tada im Isus reče posve otvoreno: “Lazar je umro.
-
15 Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!”
-
16 Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: “Hajdemo i mi da umremo s njime!”
-
17 Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu.
-
18 Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.
-
19 A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.
-
20 Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući.
-
21 Marta reče Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.
-
22 Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.”
-
23 Kaza joj Isus: “Uskrsnut će brat tvoj!”
-
24 A Marta mu odgovori: “Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.”
-
25 Reče joj Isus: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
Prednicejski oci · 6
-
26 I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?”
Prednicejski oci · 1
-
27 Odgovori mu: “Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!”
Prednicejski oci · 1
-
28 Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: “Učitelj je ovdje i zove te.”
-
29 A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu.
-
30 Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.
-
31 Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.
-
32 A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: “Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro.”
-
33 Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen
Prednicejski oci · 1
-
34 upita: “Kamo ste ga položili?” Odgovoriše mu: “Gospodine, dođi i pogledaj!”
-
35 I zaplaka Isus.
-
36 Nato su Židovi govorili: “Gle, kako ga je ljubio!”
-
37 A neki između njih rekoše: “Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?”
-
38 Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.
-
39 Isus zapovjedi: “Odvalite kamen!” Kaže mu pokojnikova sestra Marta: “Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.”
Prednicejski oci · 1
-
40 Kaže joj Isus: “Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?”
-
41 Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: “Oče, hvala ti što si me uslišao.
Prednicejski oci · 1
-
42 Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.”
Prednicejski oci · 1
-
43 Rekavši to povika iza glasa: “Lazare, izlazi!”
Prednicejski oci · 2
-
44 I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: “Odriješite ga i pustite neka ide!”
Prednicejski oci · 1
-
45 Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
-
46 A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini.
-
47 Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: “Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.
-
48 Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!”
Prednicejski oci · 1
-
49 A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: “Vi ništa ne znate.
-
50 I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!”
-
51 To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;
Prednicejski oci · 2
-
52 ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.
-
53 Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
-
54 Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
Prednicejski oci · 1
-
55 Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste.
-
56 Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: “Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?”
-
57 A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.